Marija Trišić Knežević
Ponekad ljudi zaborave koliko uspeha, padova, radosti, nedaća, pozitivnih ili negativnih promena im se desi tokom 365 dana. Ovo je trenutak da ih se prisetimo, zajedno proslavimo i nazdravimo godini za nama, i jedni drugima poželimo mnogo zdravlja, sreće i ljubavi u sledećoj!
Kako je proživeo i doživeo ovu godinu na izmaku, za Vršačku kulu otkriva naš sugrađanin, Dušan Gvozdić.
Kakva je iz Vašeg ugla bila 2025? Kakva za Vas lično, a kakva generalno?
• Meni lično je svaka godina posebna i draga u životu. Svaku godinu pamtim po lepim stvarima pa i one koje su u našim životima obeležili ratovi i epidemije. Iz svake te godine pokušavam da se fokusiram na lepe stvari. Sigurno da je godinu obeležila borba za slobodu u našoj zemlji, koju je na žalost pokrenula velika tragedija. Ja koji sam dugo godina u inostransvu i dalje sam i uvek ću biti jako vezan za svoju domovinu Srbiju. Izuzetno sam ponosan na mlade generacije, naše studente koji su pokrenuli neku novu energiju za koju nisam verovao da postoji, i to mi daje ogromnu nadu da će Srbija u budućnosti izaći iz tame u kojoj je više od deceniju.
Koji događaj/trenutak/situaciju/ljude iz 2025. ćete dugo pamtiti?
• Meni je zbog prirode posla, skoro svake godine – trenutak kad sletim na Beogradski aerodrom i pošaljem porodici poruku „Srbija!!!!“ – nešto najlepše u sećanju. Međutim, ova godina i posle tog dolaska je donela još nešto neopisivo, a to je nada. Čim sam se vratio u Vršac, zajedno sa suprugom, pridružio sam se protestnim šetnjama, i sa prijateljima osetio neverovatnu energiju i nadu za neko lepše sutra. Nada da moja deca neće morati da traže egzistenciju negde gde će uvek biti stranci, nego u svojoj najdivnijoj zemlji, i u svom Vršcu. U svemu tome, najviše me je obradovalo što su ta deca donela snagu, da naš narod prestane da se boji, strah koji je uteran u svaku ćeliju ovog društva je pobeđen. Ti mladi ljudi gledaju napred i hrabro gaze preko nevaspitanja, kriminala, korupcije, i vraćaju nas na fabrička podešavanja koja smo znali a zaboravili. Studenti, ta deca su nas podsetila da ljubav, pamet, rad i borba pobeđuju svako zlo. To je nešto što ću dugo pamtiti sigurno.
Šta biste iz 2025. želeli što pre da zaboravite?
• Mržnju.
Šta je, prema Vašem mišljenju, prošlo nedovoljno zapaženo u 2025.godini?
• Ne mogu baš da kažem da je nedovoljno zapaženo, zato što je odziv, bar ja tako mislim, bio veliki, na šta sam jako ponosan. Mislim na akcije prikupljanja pomoći za naše sugrađane kojima je lečenje bilo moguće samo u inostranstvu. Bilo je više akcija i mislim da su sve bile vrlo uspešne, naravno uvek može bolje i tome se nadam. To je nešto što mora da bude više zapaženo i što treba da postane naš zaštitni znak. Te akcije su pokazale da smo mi ipak svi građani jedne divne države, jednog grada, nebitno koje narodnosti, vere ili političkog opredeljenja. Zajednički cilj povezuje ljude, a to je nešto čemu svi treba da težimo.
Šta očekujete od 2026?
• Izbore i izlazak iz tame.
Vaša poruka okruženju?
• Volite se, ljubite decu, bavite se sportom, slušajte muziku, putujte, čuvajte svoj dom.
Koga biste nam predložili kao sledećeg sagovornika?
• Mog velikog prijatelja, čoveka punog ljubavi, najvećeg humanitarca koga poznajem, divnog čoveka, našeg sugrađanina Srđana Đokića Nurdor Srbija, koji već uveliko prikuplja priloge za novogodišnje poklone za decu obolelu od raka.
FOTO privatna arhiva
Dušan Gvozdić je srpski profesionalni košarkaški trener. Karijeru je započeo 1996., i kao glavni ili pomoćni trener vodio je pionire i kadete Partizana, prvi tim Hemofarma, Litvanski Lietuvos Rita’s, Mega Aqua Monta, tim ruskog Yugra Surgut Univerziteta, Polytekhnika-Halychyna, Vršac Swisslion, Bosna Royal Jelly, Oettinger Rockets, Toyota Alvark, Sun Rockers Shibuya, Shimane Sussano Magic
Kao pomoćni trener vodio je nacionalni tim BiH u kvalifikacijama za EuroBasket 2007., a kao član trenerskog tima i Univerzitetsku ekipu Srbije koja je osvojila zlato na letnjoj Univerzijadi 2009.
Od 2009. do 2013. bio je pomoćni trener reprezentacije Srbije, sa kojom je učestvovao na EuroBasketu 2009 i osvojio srebro, EuroBasketu 2011, i FIBA Svetskom prvenstvu 2010.
2014. imenovan je za glavnog trenera reprezentacije Belorusije, koju je vodio tokom druge runde kvalifikacija za EuroBasket 2015. 2016. bio je pomoćni trener reprezentacije Švajcarske.
Trenutno je Top Asistent u timu Shimane Sussano Magic koji igra u profesionalnoj japanskoj B ligi.